Spoznaja o sebi kroz bol donosi pravo lice o onome tko sam ja. Iskrenost i čisto srce su jedini istinski nosioci mira.
Prošavši kroz golgotu i nepravdu u društvu i sistemu u kojem živim, iskusio sam mnogo bola. Ali, taj isti bol mi je donio nešto mnogo vrednije – samopouzdanje, duboku svijest o samome sebi i onome što ja zaista jesam.
Slušati laži o sebi i tvrdnje koje ne nose istinu, niti odražavaju ono što čovjek nosi u dubini bića, neminovno donese i suze, i ljutnju.
Borba sa egom i povratak sebi
Kroz tu ljutnju i emociju, pa možda i borbu ega u meni, onog dijela koji želi da nešto dokaže, da pobijedi, da bude u pravu, mnogo sam puta reagovao burno, možda i neprimjereno. Priznajem to, jer sam samo čovjek. Ali, uvijek sam se vraćao sebi, znajući šta leži na mom srcu. Danas, upravo zbog tog povratka, osjećam slobodu više nego ikad.
Nekada su me interesovala mišljenja ljudi. Danas me ta podijeljena mišljenja, ljudske percepcije, pa često i neistine u kojima oni sami žive, više ne dotiču. Mnoga pravila koja društvo nameće više nisu moja pravila, niti su mi ikada donosila dobro, čak i ako sam nekada mislio da jesu.
Zašto sam se vraćao neprijateljima?
Vraćao sam se tamo gdje su me rušili, gdje su me provocirali da bi mogli reći “vidite, on je takav”. Ali danas me nije briga šta će ko reći, jer u meni nema straha od onoga što jesam. Znam tačno šta leži na mom srcu.
Vraćao sam se iz jednog jednostavnog razloga, tražeći ljubav i vjerujući da u svakom čovjeku postoji ono što je dobro. Vjerovao sam da ljubav može pobijediti sve, baš kao što nas uči Kur’anski ajet:
“Dobro i zlo nisu isto! Zlim dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisan prijatelj postati.”
(Sura Fussilet, 34)
Iako su moje dobre namjere često bile okarakterisane kao suprotno, nije bitno. Ja i dalje mogu, kao i mnogo puta ranije, reći svoju životnu zakletvu:
“Dabogda meni bilo ono što sam drugima želio, pa čak i onima koji su mi bili neprijatelji.”
Nisam tada znao, ali moje srce je slijedilo ono što je i Poslanik Muhammed, a.s., postavio kao uslov vjerovanja:
“Neće niko od vas biti (pravi) vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi samome sebi.”
Sloboda iskrenog srca
Ne znam da li sam u potpunosti pobijedio ego, ali znam da mi je mnogo bitnije da rastem i učim nego da bilo kad “budem u pravu”. Znam da greške koje napravim nisu odraz mene kao loše osobe, već dokaz da sam čovjek koji uči.
Kroz sav bol, osude i put na kojem sam bio sasvim sam dok niko nije vjerovao u mene, danas sam više nego ikad u ljubavi prema samome sebi. Čak i u razumijevanju prema “neprijateljima”. Postoje ljudi čija su srca zatvorena prema istini, koji vam pokazuju samo loše jer nisu spremni voljeti, nisu spremni biti ranjivi, jer ego u potpunosti vlada njima. Oni se samo štite strahom i ne vjeruju da im iko može ponuditi išta osim osvete.
Njihovo sljepilo nije ni malo dio mog srca vec su njihova zatvorena. A nijedno zatvoreno srce nije toliko zatvoreno a da ga Allah ne može otvoriti ako se griješnik iskreno pokaje. „Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’“ (Az-Zumer, 53) [12].
Moje srce je spremno da se da, spremno da voli, ali i spremno da bude slobodno.
Ovako pišu iskrena srca koja ne nose mržnju. Srca koja ne traže ništa za sebe, već ljubav vide najprije kroz slobodu, preuzimanje odgovornosti i rad na samome sebi.